Skip to content

BENEDIKTINCI - SAMOSTAN ĆOKOVAC

Naslovna Oblati
Oblati sv. Benedikta PDF Ispis E-mail

Kako djelo Duha u Crkvi podrazumijeva zajedništvo obogaćeno raznolikošću zvanja, karizmi i službi, tako je oblacija jedan način svjetovnog življenja benediktinske duhovnosti. Riječ oblat dolazi od latinske riječi oblatus što znači prinesen. U oblatskom dakle smislu: prinesen Bogu po darivanju bližnjima.

Oblati sv. Benedikta su uglavnom svjetovnjaci (mogu biti i svećenici) koji su pridruženi jednom od benediktinskih samostana. Monaška zajednica i njoj pridruženi oblati u svom evanđeoskom hodu stopama Krista djeluju uzajamno u duhovnoj povezanosti i pomaganju. Oblati dakle žive u svijetu djelujući u svojoj obitelji, na radnom mjestu, u župnoj zajednici te u bilo kojem obliku rekreacije i slično po benediktinskom načelu DA SE U SVEMU SLAVI BOG. U tome se trude ostvariti životnu ravnotežu i po načelu MOLI I RADI - svako svoje djelovanje posvetiti molitvom.

Osim uobičajenih molitvi, oblat svakodnevno moli liturgijsku molitvu, ČASOSLOV, (barem jednu dnevno, prednost dajući Jutarnjoj ili Večernjoj), odlazi na duhovnu susrete u monašku zajednicu s kojom je povezan te isto tako redovito proučava LECTIO DIVINA (Božansko čitanje) trudeći se Božju riječ čuti i oživjeti u svom životnom hodu.  

Kandidat ili kandidatica za oblata najprije provodi jednu godinu kao pripravnik upoznavajući život svetog Benedikta, Pravilo sv. Benedikta i pokušava živjeti kao oblat slijedeći upute iz Oblatskog statuta. Nakon toga dolazi do čina oblacije - davanja ozbiljnog obećanja Bogu potaknutog željom za što istinskijim svjedočenjem Krista u životu. To obećanje ne predstavlja zavjet kojim se posvećuju redovnici pa se stoga može i odustati od oblatske službe.

Danas u svijetu ima na tisuće oblata, a u Hrvatskoj sveukupno nekoliko desetaka - u nekim ženskim opatijama te na Ćokovcu, gdje je monaškoj zajednici pridruženo 17 oblata.

s. Renata Planinić, ćokovska oblata